Proverbs 2

1Sine moj, ako primiš riječi moje, i zapovijesti moje sahraniš kod sebe, 2Da pazi uho tvoje na mudrost, i prigneš srce svoje k razumu,

3Ako prizoveš mudrost, i k razumu podigneš glas svoj, 4Ako ga ustražiš kao srebro, i kao sakriveno blago ako dobro ustražiš; 5Tada ćeš razumjeti strah Gospodnji, i poznanje Božije naći ćeš.

6Jer Gospod daje mudrost, iz njegovijeh usta dolazi znanje i razum. 7Čuva pravima što doista jest, štit je onima koji hode u bezazlenosti, 8Da bi se držali staza pravijeh, a on čuva put svetaca svojih.

9Tada ćeš razumjeti pravdu i sud i što je pravo, i svaki dobri put. 10Kad dođe mudrost u srce tvoje, i znanje omili duši tvojoj,

11Pomnjivost će paziti na te, razum će te čuvati, 12Izbavljajući te od zla puta, od ljudi koji govore opake stvari, 13Koji ostavljaju prave pute da idu putovima mračnijem,

14Koji se raduju zlo čineći, i igraju u zlijem opačinama; 15Kojih su putovi krivi, i sami su opaki na stazama svojim;

16Izbavljajući te od žene tuđe, od tuđinke, koja laska svojim riječima, 17Koja ostavlja vođa mladosti svoje, i zaboravlja zavjet Boga svojega.

18Jer k smrti vodi dom njezin, i k mrtvima staze njezine. 19Ko god uđe k njoj ne vraća se, niti izlazi na put životni.

20Zato hodi putem dobrijeh, i drži se staza pravedničkih. 21Jer će pravednici nastavati na zemlji, i bezazleni će ostati na njoj. A bezbožni će se istrijebiti sa zemlje, i bezakonici će se iščupati iz nje.

22